Stisnut uz morsku obalu, u podnožju brda Svetog Ilije (961m) - Orebić, kolijevka pomorskih kapetana i mornara, biser je Pelješke rivijere.

Smješten na jugozapadu 70 kilometara dugačkog poluotoka Pelješca
koji s kopnom povezuje uska stonska prevlaka,
Orebić je zapravo velika šljunčana plaža.

Zahvaljujući iznimno pogodnom zemljopisnom položaju zaštićen
je od većih naleta bure sa sjevera.
Iako je mjesto cijeloga dana okrenuto prema suncu,
lagani maestral boravak u Orebiću tijekom ljeta čini vrlo ugodnim.
Od prvih dana Orebić se razvijao kao središte pomorstva
(nosi ime po jednoj kapetanskoj pomorskoj obitelji)
pa je ondje 1865. utemeljeno Pelješko pomorsko društvo,
koje je imalo čak 33 prekooceanska jedrenjaka.

Jedno od najvećih pomorskih društava Sredozemlja podignulo je i vlastito brodogradilište.

Kada su parobrodi istisnuli jedrenjake, bio je to teški udarac za Društvo i za Orebić.

Danas je Orebić važno turističko mjesto koje uz raznovrsnost smještaja (hoteli, apartmani), duge pješčane plaže, mnoge male uvale i čisto more, sportsko-rekreacijske sadržaje (igralište za tenis, nogomet, te na moru jedrenje, surfing), gastronomsku ponudu, posebice plodova mora i čuvenih peljeških vina (Dingač, Postup), nudi i posebno ugodne šetnje po okolici.

Prosječna temperatura zraka tijekom siječnja
iznosi 9.1 °C,
a u srpnju 26,5 °C.

Okolica se ističe bujnom mediteranskom vegetacijom.
Ovdje možete skinuti kate Pelješca i Orebića.
Više o  Orebiću pogledajte  na  Wikipedia.

Orebićka atrakcija je i franjevački samostan, te crkva Gospe od Anđela. Pogled sa 150 metara nadmorske visine na kojoj se nalazi lođa samostana, na Pelješki kanal, Korčulu, Mljet i Lastovo, je nezaboravan.

Predaja govori da su orebićki kapetani i pomorci prilikom odlaska i povratka s putovanja sirenama pozdravljali Gospu od Anđela u znak zahvalnosti i traženja zaštite.Franjevci bi, pak, odgovarali zvonjavom sa crkvenog zvonika. Nekad značajno pomorsko središte;do XVI. st. zvalo se Trstenica i bilo je sjedište kneza pod dubrovačkom upravom (1343.-1806.).

Kamene gomile i utvrđenja (na brežuljku Grudi, na brdu Vižanjici) potječu iz pretpovijesnog doba. Otkriveni su i tragovi rimskog naselja (ostaci villae rusticae, grobovi). U baroknoj crkvici uzidan je iznad vrata zatvorenog trijema starokršćanski mramorni reljef. U mjestu je Pomorski muzej. Dva kilometra zapadno od mjesta je gotičko-renesansni franjevački samostan (XV. st.);u samostanu je zbirka umjetnina.
Samostansku crkvu sagradio je 1486. Mihoč Radišić; na glavnom portalu je reljef Madone, rad nepoznatog sljedbenika N. Fiambertija, a u crkvi reljef Madone Nikole Firentinca. U brdu iznad samostana je gotička, u doba baroka obnovljena crkva Gospe od Karmena. Uz nju su antički sarkofazi i nekoliko prastarih, golemih čempresa, a nešto podalje barokna loža i ruševine dvorca trsteničkoga kneza.

U Orebiću kao vodećem centru 1865. g. osnovano je Pelješko pomorsko društvo, koje je za svojeg postojanja sagradilo ili nabavilo 33 velika jedrenjaka, te utemeljilo brodogradilište, a pokušalo otvoriti i pomorsku školu. Pomorski muzej u Orebiću sadržava većinu građe koja oslikava pomorsku prošlost područja s naglaskom na kasnijim razdobljima, ali nužno izlaže i arheološke nalaze s područja orebićke općine.
S mnogo je uspomena oslikano doba kad je ovdašnje Pomorsko društvo imalo 50-ak jedrenjaka koji su poslom posredničke trgovine obilazili sva mora svijeta.

Posjetiti drugi po veličini hrvatski poluotok, poluotok Pelješac, a ne vidjeti pelješke vinograde i nepcima ne priuštiti zadovoljstvo kušanja vrhunskih vina jednostavno je nemoguće. Škrta zemlja i mukotrpan rad vrijednih pelješčana proizveli su čuvena vina koja su ime Pelješac učinila poznatim u svijetu. Kvalitetno tlo i blagotvorno dalmatinsko sunce omogućili su vinovoj lozi rađanje bogatih grozdova od kojih se tradicionalno proizvode najznamenitija hrvatska crna vina porijeklom s pelješkog poluotoka (Plavac, Pelješac i Postup) .

Preko 2000 godina čovjek ovog kraja nalijeva vinovu lozu znojem i trudom, a ona mu vraća životom. Često se zbog toga kaže da vino teče žilama ovih ljudi . Loza iz koje se "rodi" vino prestala je odavno u ovom kraju biti samo poljodjelski proizvod. Od pamtivijeka vino se ovdje tretira kao "dar neba, suza matere zemlje i izvor života".

Danas je nama poznato da je nedaleko odavde pronađeno Ilirsko svetište plodnosti u kojem se blagovalo vino.To dokazuje da se još za vrijeme Ilira ovdje uzgajala vinova loza. Međutim, poznato je da su Iliri koji su živjeli na morskoj obali rano došli u dodir sa Grcima kod kojih je već bilo razvijeno vinogradarstvo i vinarstvo te da su se i na taj način imali mogučnosti upoznati sa vinovom lozom i postupkom fermentacije, prije dolaska kolonizatora. Rimljani su već ranije poznavali vinovu lozu i bili vrlo uspješni u njenom uzgoju, jer su posebnu važnost davali poljodjelskoj proizvodnji držeči je temeljom svoje moći.
Međutim, u ovim krajevima su naišli na već razvijeno vinogradarstvo i vinarstvo, te su samo nastavili saditi vinovu lozu i uživati u kapljicama dobra vina. Ostaci dviju vila rustica u predjelu Dingač, te dvije u predjelu Postup govore o tome da su ovdje imali u čemu uživati. Čitav je kraj obrađen već u prapovjesti i antici, pa je bio prikladan i Slavenima koji ga naseliše u doba seobe naroda nastavljajući tradiciju vinogradarstva i vinarstva.

U srednjem vijeku je vino sa područja Dingač opjevano u pjesmama Ivana Gundulića koji je imao posjede na Pelješcu. Na tržištu je postizao cijenu 3-4 puta višu nego ostala vina sa ovog područja.
Pa i sam car Franjo Josip, vrsni poznavalac dobre kapljice ,na svojoj vinskoj karti zlatnim slovima upisuje dalmatinsko vino sa područja Dingač.

A zar nam i današnji presjednik SAD-a ne bi trebao zahvaliti na užitku koji doživljava kad se na njegovu stolu nađe crno vino ''Plavac mali'' Grgić s ovih područja. Šljunkovite padine koje se spuštaju prema moru u nagibu od 40-60 % predstavljaju plitka tla siromašna humusom, ali sa idealnim minimalnim omjerom hranjivima: DUŠIKOM, KALIJEM, I FOSFOROM.
Od ukupne površine položaja oko 68 ha, na vinograde otpada oko 40 ha. Godišnje se sa tih područja ubere oko 20 vagona grožđa , i od toga se napravi oko 200 000 boca vina Dingač. To je vrlo ograničena proizvodnja. Visoko kvalitetna svojstva Dingača uglavnom su rezultat sorte plavac mali, položaja, vinifikcije, te njega i odležavanje vina.

 ŠTO SE SVE U OREBIĆU MOŽE PONUDITI GOSTU

-Razgledanje Orebića:

samostan, crkva, muzej u Velike Gospe, Pomorski muzej,
posjeti vinogradarskom području Dingač, Postup, Pelješka župa,
posjeti mjestima Kućište ,Viganj, Lovište i okolnim mjestima,
posjet seoskom domaćinstvu Antunović i njihovoj farmi magaraca.

-Planinarenje na brdo sv.Ilija

U LJETNOM PERIODU:

Škola surfanja
Škola ronjenja

U toku petnaestodnevnog posjeta Orebiću mogu se organizirati posjeti:

Dubrovniku, Korčuli, Stonu, Međugorju,Neretvi, a u ljetnim mjesecima i Mljetu, Lastovu, Hvaru.

Od programa se mogu ponuditi berbe grožđa, maslina, sakupljanje ljekovitog bilja, ribanje i spremanje ribe.

 --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------